Međimurska županija: Povijest
Prve ljudske naseobine u ovom području mogu se pronaći u periodu mlađeg kamenog doba, prije otprilike 7000 godina. Nije lako identificirati etničku strukturu ljudi iz tih perioda tako da o nalazištu iz neolitika (Ferenčica) pokraj Preloga, postoji samo legenda koja spominje loše, nasilne ljude. U periodu željeznog doba, plemena se mogu identificirati kao Kelti i Panoni kasnije porobljeni od legija Rimljana.
S prvim stoljećem nove ere Međimurje je spomenuto u spisima zemljopisca Strabona kao Insula intra Dravam et Muram, (otok između Drave i Mure). Kao takvo je i dio Ljudevitove i Braslavove kneževine Panonske Hrvatske.
1094. je godina utemeljenja biskupije u Zagrebu. Od tog doba regija je imala prisne veze s novoosnovanim moćnim gradom a veze s njim su ostale do danas unatoč mnogobrojnim vanjskim i pokušajima da se one unište. Tokom trinaestog stoljeća stvorene su lokalne jezgre nekih naselja koja poznajemo danas. Još u 1254. godini, ubrzo po invaziji Mongola 1242. godine, stvorena je jezgra Preloga.
Grad Čakovec je dobio ime po Dimitriju Čaku koji je početku trinaestog stoljeća podigao obrambene zidine, koje su žitelji u 1328. godini prirodno imenovali – Čakijeva utvrda. Dekretom ispostavljenim od kralja Roberta 1333. godine, utvrđena je jezgra obznanjena kao središte važnije od ostalih mjesta. Grad je kasnije dobio na dar hrvatski ban Stjepan I. Lacković, član utjecajne obitelji Lacković. Brz razvoj grada počinje sredinom šesnaestog stoljeća rodom Zrinskih dok je posebna bila godina 1579., kada je utvrda, napučena obrtnicima i trgovcima, dobila pravo trgovati, čime je pravno obznanjena gradska struktura te je Čakijeva utvrda postala – grad.
Međimurje je bilo pod vlašću različitih sila, zona s velikim vojnim značajem između Beča i Carigrada. Najznačajnije je doba pod vlašću knezova Zrinskih u 16. i 17. stoljeću, hrvatskih vojskovođa i intelektualaca koji su kraju doprinijeli materijalno i duhovno. Nikola Zrinski, (1620. – 1664.), naročito uspješan u borbi protiv Otomanskog Carstva, biva proglašen generalom Hrvatske. Bile su slavni njegovi konjanici insulaneri. Kasnije, Petar Zrinski, u sukobu s politikom Austrije biva zatvoren, osuđen za veleizdaju i ubijen u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Katarina Zrinski također biva zatvorena i umire 1673.
Osim vojno-strateškog položaja, područje je bilo na raskrižju putova, mjesto trgovine, izmjene roba, razvoja obrta, ideja. Golemu je štetu pričinio gradu zemljotres u 1738. Obitelj Althan koja je u to doba posjedovala grad je umnogome radila na njegovoj obnovi, no 1741. požar dodatno ranjava grad. Od tog doba dvorac počinje gubiti na važnosti, dok grad s ljudima i civilnim aktivnostima počinje bivati značajniji. Godine 1849., ban Josip Jelačić je oslobodio kraj od Mađara koji su tu vladali od 1720. Godine 1860. kraj dobiva prvu željezničku prugu, 1889. i drugu, a u 1893. uvedena je gradska električna rasvjeta.
Poslije Prvoga svjetskog rata Međimurje je ostalo izvan granica Hrvatske, prepušteno Mađarskoj, što je izazivalo nezadovoljstvo Hrvata u Međimurju. Osnovali su Narodno vijeće za Međimurje, čiji je predsjednik bio dr. Ivan Novak. Godine 1918. izbija ustanak protiv mađarske vlasti, pljačkaju se ratni bogataši, državni uredi, trgovci i plemstvo. Mađarsko oružništvo uz pomoć vojske i mornara koji su se vraćali u Ugarsku brzo guši pobunu te počinje sa strijeljanjem kako pljačkaša tako i nedužnih ljudi, hrvatskih domoljuba. …