Zadarska županija: Povijest
Područje današnje Zadarske županije središnji je dio prostorne jezgre nastanka hrvatske države. Tu je pronađen natpis s najstarijim spomenom hrvatskog imena (Šopot kod Benkovca), tu su nalazile hrvatske županije Luka, Nin i Sidraga te kraljevski gradovi Nin, Biograd i Zadar. Osnovni čimbenik naseljavanja tog prostora bilo je plodno područje Ravnih kotara sa zaobaljem Velebita i Like s Krbavom i Pounjem, što je omogućavalo nadopunjavajuću sredozemno-kontinentalnu ekonomiju i stočarska kretanja s izmjenom ispaša u zimskom i ljetnom razdoblju. U kasnijem razdoblju, djelomičnim gubitkom nezavisnosti Kraljevine Hrvatske, važnost tog prostora oslabila je. U 15. stoljeću, Zadar i njegova okolica su prodajom Dalmacije postali posjed Mletačke Republike, a već početkom 16. stoljeća počeli su osmanski prodori. Slobodno područje je svedeno na uski obalni pojas oko Zadra, Nina, Biograda i Novigrada, dok je unutrašnjost bila izložena stalnim ratnim pustošenjima. Stanovništvo je bježalo na zadarske otoke te dalje u Istru i Kvarner, a njihova mjesta naselili su novi doseljenici, među kojima je bilo i dosta Vlaha (kasnije Srbi). Završetkom mletačko-osmanskih ratova krajem 17. stoljeća, gotovo čitavo zadarsko područje došlo je pod vlast Mletačke Republike (osim ličkog dijela) i ostalo u njezinom sastavu sve do 1797. godine. Nakon toga nastupila su kratkotrajna razdoblja prve austrijske i francuske vladavine, a zatim stabilnog razvoja u vrijeme druge austrijske, odnosno vladavine Habsburške Monarhije. Tada je ostvaren i jači razvoj zbog utjecaja Zadra, tada glavnog grada Kraljevine Dalmacije.