Kanton Zenica-Doboj

„Pas koji laje ne ujeda.” — Poslovica

Ujutro su na radiju najavili sunce pa sam kišobran ostavio doma. Otad se duri u predsoblju.

Četvrti put u pola sata otvorio sam hladnjak. Još se ništa novo nije uselilo.

– Perice, zašto nisi napisao zadaću? – Tata je radio, mama je kuhala, a ja nisam htio raditi sam.

– Jesi li što ulovio? – Jesam, veliku porciju mira. To je najbolja riba u jezeru.

Razgovaraju dva puža. – Pazi, ide kornjača! – Maknimo se u stranu, uvijek juri kao da joj gori kuća.

Baka me pitala što je to wi-fi. Rekao sam joj da je kao trač u selu: ne vidiš ga, ali je posvuda.

– Majstore, koliko košta popravak? – Ovisi je li ga već gledao vaš šogor. – Zašto? – Jer onda popravljam dvaput.

Naručio sam knjigu o tome kako biti strpljiviji. Čekam je već treći tjedan i čini mi se da počinje djelovati.

– Bako, nisam gladan. – Dobro, onda pojedi samo malo. – Ali stvarno nisam… – Dobro, onda donosim drugo jelo.

Susjed mi je ponosno pokazao ogromnu bundevu. Ja sam njemu ponosno pokazao ogroman korov. U oboje je uložen trud cijelog ljeta.

Počeo sam trčati. Zasad samo za autobusom, ali sam ga već dvaput i uhvatio.

Budilica i ja smo se dogovorili: ona zvoni, a ja se pravim da je ne čujem. Tako oboje radimo svoj posao.